Uoči obilježavanja 18. studenoga, u Gradskoj knjižnici Našice ugostili smo Maju Weber, autoricu knjige „Grad bez zidova – Priče koje hodaju”, koja nas je povela na osobno i emotivno putovanje kroz sjećanja na djetinjstvo i život u Vukovaru 1991. godine.
Pišući iz perspektive desetogodišnje djevojčice, Maja Weber u knjizi se vraća vremenu u kojem su se dječji svijet, obiteljska svakodnevica, prijateljstva i bezbrižnost našli pred iskustvima koja nijedno dijete ne bi trebalo upoznati.
Kroz niz osobnih priča o ljudima, mjestima, susretima i događajima, autorica ne govori samo o jednom gradu i jednom vremenu, nego i o odrastanju, pripadanju, gubitku i snazi sjećanja.
Posebnost ovoga susreta bila je upravo u neposrednosti i iskrenosti osobnog svjedočanstva. Razgovor s autoricom moderirala je prof. povijesti Dunja Irha Baričević, otvarajući prostor za promišljanje o osobnim iskustvima i važnosti prenošenja sjećanja. Iza povijesnih događaja stoje stvarni ljudi, njihove obitelji, njihovi životi i uspomene koje nastavljaju živjeti. Takve priče približavaju nam prošlost na način na koji to ne mogu uvijek učiniti povijesne činjenice i brojke.
Kako bi učenicima osnovne i srednje škole približile autoričino stvaralaštvo, učenice Petra Buha i Ines Bando pročitale su priče ‘’Prazne klupe mog djetinjstva’’ i ‘’Mirisi kojih se bojim’’.
Posebno je važno što autorica svoja iskustva dijeli i s mlađim generacijama, dajući im priliku da o prošlosti uče kroz ljudske sudbine, osobna sjećanja i razgovor. Prenošenje sjećanja i njegovanje kulture sjećanja nije samo čuvanje onoga što se dogodilo, nego i odgovornost prema onima koji dolaze. Upravo su priče koje hodaju, kako je i sama autorica rekla, put do novih generacija.
Zahvaljujemo Maji Weber što je s našim učenicima podijelila dio svoje životne priče i podsjetila nas na važnost čuvanja uspomena, slušanja i razumijevanja!
